Kišni potop u kneževini i napetost na startu
Ulicama Monte Karla 3. juna 1984. godine tekli su potoci vode. Sezona Formule 1 te godine bila je u znaku dominacije moćnog tima Maklarenea (McLaren) koji su pokretali Poršeovi turbo motori pod oznakom TAG. Alen Prost je osvojio pol poziciju, dok je njegov klupski kolega Niki Lauda startovao sa osme pozicije. Prognoza je najavljivala pljusak, ali količina vode koja se sručila na stazu neposredno pre starta iznenadila je sve. Start trke je odložen za 45 minuta kako bi se staza delimično očistila, ali je i nakon toga asfalt bio prekriven debelim slojem vode.
Uslovi na stazi bili su na ivici regularnosti. Vidljivost je bila ravna nuli zbog vodenog zida koji su podizali bolidi ispred. U takvim okolnostima, udesi su bili neizbežni. Već u prvoj krivini došlo je do sudara između vozača Renoa, Patrika Tambea i Dereka Vorvika, što je odmah eliminisalo oba bolida. Alen Prost je uspeo da zadrži vođstvo na startu, prateći ga Najdžel Mensel u Lotusu. Dok su se iskusni vozači borili da zadrže svoje automobile na pravcu, pažnju gledalaca počeli su da privlače trkači iz zadnjeg dela grida koji su vozili kao da je staza potpuno suva.
Alen Prost na čelu i dolazak nepoznatog brazilskog genija
Mensel je u ranom delu trke pokazao izuzetnu brzinu i uspeo da pretekne Prosta u 11. krugu. Međutim, njegova agresivnost ga je skupo koštala. Samo pet krugova kasnije, Amerikanac je izgubio kontrolu na usponu prema kazinu i udario u zaštitnu ogradu, predavši vođstvo nazad Prostu. Prost je vozio oprezno, svestan da je osvajanje bodova u ovakvim uslovima ključno za šampionat.
+-----------------------------------------------------------------------------------------+
| POZICIJE KLJUČNIH AKTERA PRE PREKIDA VN MONAKA 1984. |
+-------+--------------------+------------------------+-------------------+---------------+
| Poz. | Vozač | Tim / Konstruktor | Motor | Startno mesto |
+-------+--------------------+------------------------+-------------------+---------------+
| 1. | Alen Prost | McLaren | TAG-Porsche V6 T | 1. |
| 2. | Airton Sena | Toleman | Hart L4 Turbo | 13. |
| 3. | Stefan Belof | Tyrrell | Ford-Cosworth V8 | 20. |
| 4. | Rene Arnu | Ferrari | Ferrari V6 Turbo | 11. |
| 5. | Keke Rozberg | Williams | Honda V6 Turbo | 10. |
| 6. | Elio de Anđelis | Lotus | Renault V6 Turbo | 4. |
+-------+--------------------+------------------------+-------------------+---------------+
U međuvremenu, sa 13. startne pozicije, mladi brazilski novajlija po imenu Airton Sena počeo je da piše prve stranice svoje legende. Sena, kome je ovo bila tek šesta trka u karijeri, vozio je za mali i finansijski ograničeni tim Toleman. Njegov automobil je bio težak i slabo konkurentan na suvoj stazi, ali na mokrom asfaltu Monte Karla, Sena je pokazao kontrolu nad vozilom koja je delovala nestvarno. Obilazio je iskusnije vozače kao da stoje u mestu: pretekao je Žaka Lafita, potom Mikelea Alboreta, a u 19. krugu je prošao i pored aktuelnog svetskog šampiona Nikija Laude u drugom Maklarenu.
Proboj Airtona Sene u skromnom bolidu Tolemana
Nakon što je obišao Laudu, Sena se našao na drugom mestu, sa oko 35 sekundi zaostatka za vodećim Alenom Prostom. U tom trenutku, Brazilac je počeo da beleži krugove koji su bili i po tri do četiri sekunde brži od vodećeg Francuza. Dok je Prost patio od problema sa kočnicama – kočioni diskovi od karbona na njegovom Maklarenu su se hladili prebrzo na vodi, gubeći efikasnost – Sena je leteo stazom. Njegova linija prolaska kroz krivine bila je jedinstvena, tražio je delove staze sa više gripa tik uz ograde.
Razlika se topila neverovatnom brzinom. U 24. krugu zaostatak je iznosio 24 sekunde, u 28. krugu bio je 15 sekundi, da bi do 31. kruga Sena stigao tik iza zadnjeg krila Prostovog Maklarena. Prost je panično mahao rukama prema sudijama pored staze svaki put kada bi prošao startno-ciljni pravac, signalizirajući da su uslovi previše opasni i da trka mora biti prekinuta.
„Kada sam video crvenu zastavu, bio sam besan. Znao sam da bih ga pretekao u sledećem krugu i pobedio. Ali to je bio početak nečeg većeg. Shvatio sam da mogu da se borim sa najboljima, bez obzira na automobil koji imam.” — Airton Sena [^1]
Sena je bio spreman za napad koji bi ga doveo do prve pobede u karijeri, ali je sudbina imala druge planove.
Stefan Belof: zaboravljena senzacija iz zadnjih redova
Iako se istorija uglavnom seća Sene i Prosta, te kišne nedelje u Monaku postojao je još jedan vozač koji je vozio trku života. Nemac Stefan Belof, vozač ekipe Tirel (Tyrrell), startovao je sa poslednjeg, 20. mesta na gridu. Ono što njegov uspeh čini još neverovatnijim jeste činjenica da je njegov bolid bio jedini na stazi koji je imao atmosferski Ford Cosworth V8 motor, koji je razvijao oko 150 konjskih snaga manje od turbo motora njegovih rivala.
U teoriji, atmosferski motor je imao prednost u linearnoj isporuci snage bez turbo rupe, što je u uslovima poplave olakšavalo kontrolu proklizavanja. Belof je to iskoristio na fantastičan način. Probijao se kroz grid neverovatnim tempom, beležeći vremena koja su u nekim trenucima bila čak i brža od Seninih. Do trenutka prekida trke, Belof se nalazio na trećoj poziciji i ubrzano se približavao vodećem dvojcu. Mnogi istoričari veruju da bi, da je trka potrajala još nekoliko krugova, Belof bio taj koji bi se borio za pobedu sa Senom, pošto je njegov bolid trošio manje guma i bio lakši na kočenju. Nažalost, njegova vožnja je kasnije izbrisana iz istorije jer je tim Tirel diskvalifikovan iz celog šampionata 1984. godine zbog korišćenja nelegalnih balasta sa olovnim kuglicama u rezervoaru za vodu.
Odluka Džekija Iksa i kontroverzno mahanje crvenom zastavom
U 31. krugu, direktor trke Džeki Iks, legendarni bivši vozač Formule 1, doneo je odluku da prekine trku. Kada je Prost prešao startno-ciljnu liniju, Iks je pokazao crvenu zastavu, označavajući prekid, i crno-belu zastavu koja označava kraj trke. Sena je prošao pored Prosta odmah nakon linije i počeo da slavi pobedu, verujući da je pretekao Francuza pre zvaničnog prekida. Međutim, pravila su bila jasna: u slučaju prekida trke, zvanični rezultati se uzimaju iz prethodnog završenog kruga (u ovom slučaju 30. krug).
+-----------------------------------------------------------------------------------------+
| ANALIZA UTICAJA POLOVINE BODOVA NA ŠAMPIONAT 1984. |
+-------+--------------------+------------------------+-------------------+---------------+
| Poz. | Vozač | Bodovi u Monaku (1/2) | Bodovi na kraju | Razlika |
+-------+--------------------+------------------------+-------------------+---------------+
| 1. | Niki Lauda | 0 poena (odustao) | 72.0 poena | Šampion |
| 2. | Alen Prost | 4.5 poena (pobednik) | 71.5 poena | -0.5 poena |
+-------+--------------------+------------------------+-------------------+---------------+
Ova odluka izazvala je ogroman skandal. Džeki Iks je optužen za pristrasnost. Pored uloge direktora trke, on je bio i fabrički vozač Poršea u Svetskom šampionatu sportskih automobila, a Porše je bio dobavljač motora za Prostov Maklaren. Optužbe da je Iks prekinuo trku kako bi obezbedio pobedu francuskom vozaču i nemačkom motoru kružile su medijima nedeljama. FIA je ubrzo suspendovala Iksa sa dužnosti direktora trke zbog donošenja odluke bez konsultacije sa sportskim komesarima, ali rezultati trke nisu promenjeni.
Istorijske posledice prekida trke i raspodela bodova
Kontroverzni prekid trke u Monaku imao je ironičan i istorijski uticaj na ishod celog šampionata 1984. godine. Pošto trka nije prešla 75% planirane dužine (odvezeno je samo 31 od planiranih 76 krugova), vozačima je dodeljena samo polovina predviđenih bodova. Pobeda je Prostu donela 4,5 poena umesto uobičajenih 9, dok je Sena za drugo mesto dobio 3 poena.
Na kraju sezone, Niki Lauda je postao svetski šampion sa ukupno 72 boda, dok je Alen Prost završio kao vicešampion sa 71,5 bodova – izgubivši titulu za neverovatnih pola boda, što je i dalje najtesnija razlika u istoriji Formule 1 [^2]. Ironija leži u tome što bi, da trka u Monaku nije prekinuta i da je odvezena do kraja, Prost osvojio 6 bodova za drugo mesto (pod uslovom da ga je Sena pretekao, što je bilo izvesno) ili svih 9 za pobedu. U oba slučaja, Prost bi na kraju godine imao više bodova i postao bi šampion. Odluka koja je trebala da mu pomogne tog kišnog popodneva u Monte Karlu zapravo ga je koštala titule prvaka sveta.
VN Monaka 1984. godine ostaje upamćena kao trenutak kada je svet shvatio da je rođena nova zvezda. Airton Sena je pokazao da poseduje talenat koji prevazilazi mogućnosti njegovog bolida, postajući ikona vožnje po kiši. Ta trka je bila najava epskih bitaka koje će obeležiti narednu deceniju Formule 1 i zauvek promeniti istoriju ovog sporta.
[^1]: Izjava Airtona Sene neposredno nakon trke, data brazilskim televizijskim ekipama u boksu Tolemana.
[^2]: Statistički podaci FIA o šampionatu 1984. godine i istorijskim razlikama između prvoplasiranog i drugoplasiranog vozača.
Često postavljana pitanja (FAQ)
1. Koje godine i u kom bolidu je Airton Sena debitovao u Monaku?
Airton Sena je debitovao u Monaku 1984. godine vozeći bolid Toleman TG184 koji je koristio Hartov turbo motor.
2. Zašto je Stefan Belof bio diskvalifikovan sa ove trke?
Iako je završio treći na stazi, Belof i njegov tim Tirel su diskvalifikovani retroaktivno iz celog šampionata 1984. godine jer je dokazano da je tim koristio nelegalne balaste u vidu olovnih kuglica u rezervoaru za vodu kako bi automobil bio lakši tokom same trke.
3. Kakva je bila uloga Džekija Iksa u kontroverzi oko prekida?
Džeki Iks je bio direktor trke koji je doneo odluku o prekidu. Optužen je za sukob interesa jer je istovremeno bio vozač Poršea u trkama izdržljivosti, a Porše je pravio motore za ekipu Maklaren za koju je vozio pobednik Alen Prost.
4. Kako je prekid trke uticao na osvajanje titule na kraju 1984. godine?
Trka je prekinuta pre nego što je odvezeno 75% dužine, pa su dodeljeni samo polovični bodovi. Pobednik Alen Prost je dobio 4,5 boda. Na kraju sezone izgubio je titulu od klupskog kolege Nikija Laude za samo 0,5 bodova, što znači da bi mu osvajanje drugog mesta u celoj trci donelo više bodova i titulu šampiona.
