Potop u Montrealu i haotične vremenske prilike
Staza Žil Vilnev (Circuit Gilles Villeneuve) u Montrealu poznata je po tome što pruža uzbudljive i nepredvidive trke, ali ono što se dogodilo 12. juna 2011. godine prevazišlo je sva očekivanja i ušlo u anale svetskog motosporta. Vremenska prognoza za taj nedeljni dan najavljivala je obilne padavine, a oblaci koji su se nadvili nad rekom Sen Loren pretvorili su pretnju u realnost neposredno pre starta. Zbog ogromne količine vode na asfaltu i loše vidljivosti, direkcija trke je donela odluku da trka startuje iza bezbednosnog vozila (Safety Car). To je bio jasan znak da nas očekuje popodne ispunjeno dramom, ali niko nije mogao da pretpostavi da će se trka pretvoriti u epski maraton.
Sebastijan Fetel (Sebastian Vettel), vodeći u šampionatu i osvajač pol pozicije u svom moćnom Red Bulu, uspešno je kontrolisao tempo na čelu kolone nakon što se sigurnosni automobil povukao u osmom krugu. Iza njega, na natopljenoj stazi, vozači su se borili da zadrže svoje bolide na stazi. Prskanje vode iza automobila stvaralo je neprozirni zid, a vidljivost je bila ravna nuli. U takvim uslovima, svaka greška značila je udarac u betonski zid koji je na ovoj stazi tik uz ivicu asfalta.
Borba je počela odmah po povlačenju bezbednosnog vozila. Fernando Alonso i Džejson Baton su ušli u tesan duel, dok je Luis Hamilton iza njih bio izuzetno agresivan. Hamilton je prvo imao kontakt sa Markom Veberom, što je obojicu izbacilo sa idealne putanje, a zatim je počeo da pritiska svog klupskog kolegu Batona. Bilo je očigledno da su uslovi na granici regularnosti, a staza je postajala sve klizavija kako je kiša pojačavala svoj intenzitet.
Crvena zastava i trosatno čekanje na prolazak oluje
U 19. krugu, nebo iznad Montreala se potpuno otvorilo. Intenzitet kiše bio je toliki da drenažni sistemi staze nisu mogli da prime toliku količinu vode, pa su se na stazi stvorile prave reke i bare koje su izazivale akvaplaning čak i pri malim brzinama. Direkcija trke je ponovo poslala bezbednosno vozilo na stazu, ali je ubrzo postalo jasno da je situacija previše opasna. U 25. krugu istaknuta je crvena zastava, što je značilo privremeni prekid trke. Bolidi su se poređali na startnom rasteru, a vozači su izašli iz svojih kokpita, tražeći zaklon od nevremena.
Usledio je najduži prekid u modernoj istoriji Formule 1. Gledaoci na tribinama, naoružani kabanicama i kišobranima, pokazali su neverovatno strpljenje dok su radnici na stazi pokušavali da uklone vodu pomoću specijalnih mašina i metli. Prekid je trajao više od dva sata. Tokom tog vremena, vozači su pokušavali da ostanu fokusirani, analizirajući strategije i prateći radarske slike koje su pokazivale kretanje olujnih oblaka nad Kanadom.
"Bilo je trenutaka kada sam mislio da uopšte nećemo nastaviti trku. Voda je doslovno tekla stazom. Ali, publika u Montrealu je ostala na tribinama, navijali su sve vreme, i znali smo da im dugujemo šou ako se uslovi iole poprave." — Dženson Baton
Konačno, nakon dugog čekanja, kiša je oslabila i stvoreni su uslovi za nastavak. Trka je ponovo pokrenuta iza bezbednosnog vozila, a asfalt je počeo polako da se suši, što je timovima nametnulo novu glavobolju – kada je pravi trenutak za prelazak sa guma za ekstremno mokro vreme na intermediate pneumatike.
Batonovi incidenti i pad na samo začelje kolone
Za Džensona Batona (Jenson Button), ova trka je do tog trenutka bila prava noćna mora. U ranom delu trke, pre prekida, imao je nesporazum sa klupskim kolegom Luisom Hamiltonom na startno-ciljnom pravcu. Hamilton je pokušao da ga obiđe sa unutrašnje strane uz sam zid, ali ga Baton nije video u prskanju vode. Došlo je do kontakta; Hamiltonov bolid je pretrpeo oštećenje vešanja zbog čega je morao da odustane, dok je Baton morao u boks na zamenu guma.
Nakon restarta, Baton se ponovo našao u problemima. Ušao je u duel sa Fernandom Alonsom u krivini broj tri. Dva bolida su se dodirnula, što je lansiralo Alonsa na ivičnjak gde se njegov Ferrari zaglavio. Alonso je bio primoran da odustane, a Baton je ponovo morao u boks zbog probušene gume, kao i da odradi kaznu prolaska kroz boks zbog prebrze vožnje iza sigurnosnog automobila.
U 37. krugu, nakon svih ovih incidenata i kazni, Baton se nalazio na 21. poziciji – poslednjem mestu od svih aktivnih vozača na stazi. Njegove šanse za osvajanje bilo kakvih bodova izgledale su potpuno izgubljene. Međutim, ono što je usledilo u narednih tridesetak krugova predstavlja jedan od najspektakularnijih povrataka u istoriji automobilskog sporta.
Neverovatni povratak kroz vodu i dramatična potera
Sa novim kompletom intermediate guma i stazom koja se polako čistila od vode, Baton je počeo da vozi krugove koji su bili znatno brži od svih ostalih na stazi. Koristio je svaku priliku za preticanje, prolazeći pored konkurenata kao da stoje. Njegova vožnja kroz gužvu bila je mešavina ekstremne agresivnosti i matematičke proračunatosti. Dok su se drugi mučili sa prianjanjem na vlažnim delovima staze, Baton je pronalazio suve linije i pravio ključnu razliku.
Udes Nik Hajdfelda u 56. krugu doneo je još jedno bezbednosno vozilo, što je zgrušalo kolonu i pomoglo Batonu da smanji zaostatak za vodećima. Kada je trka ponovo puštena, Baton je bio na sedmom mestu. Ubrzo je prestigao Kamui Kobajašija i Felipea Masu, a zatim se našao u borbi za podijum sa Mihaelom Šumaherom i Markom Veberom. Šumaher je vozio maestralno, podsećajući na svoje najbolje dane, ali Batonova brzina na suvoj liniji bila je nezaustavljiva.
U 65. krugu, nakon što je obišao Vebera i Šumahera, Baton je izbio na drugo mesto. Ispred njega je bio samo lider šampionata Sebastijan Fetel, koji je imao prednost od oko tri sekunde. Baton je počeo da smanjuje tu razliku iz kruga u krug, postavljajući najbrža vremena i vršeći ogroman pritisak na mladog Nemca u Red Bulu.
Greška Sebastijana Fetela u poslednjem krugu za istorijski trijumf
Završnica trke bila je vrhunac dramatičnog popodneva. Baton je koristio DRS sistem na pravcima kako bi se približio Fetelu na manje od sekunde. Fetel, koji je do tada vozio bez greške i kontrolisao trku više od četiri sata, počeo je da oseća pritisak McLarena u svojim retrovizorima. Staza je van idealne linije i dalje bila vlažna i prekrivena komadićima gume, što je značilo da bi i najmanje odstupanje moglo da bude kobno.
Ušavši u poslednji krug, Fetel je imao minimalnu prednost. Međutim, u krivini broj šest, pod pritiskom nadolazećeg Batona, Fetel je prekasno kočio, izgubio zadnji deo svog bolida na vlažnom delu asfalta i nakratko skliznuo sa idealne putanje. Ta mala greška bila je sve što je Batonu trebalo. Britanac je munjevito reagovao, preuzeo unutrašnju liniju i izbio na prvo mesto, dok se Fetel grozničavo trudio da zadrži bolid i spreči okretanje na stazi.
Baton je bez problema prošao kroz preostale krivine i prošao kroz cilj kao pobednik, ostvarivši jednu od najneverovatnijih pobeda u istoriji Formule 1. Članovi njegovog tima su u neverici skakali na zaštitnu ogradu, dok je Baton preko radio veze vrištao od sreće. Fetel je morao da se zadovolji drugim mestom, dok je Mark Veber uspeo da osvoji treću poziciju ispred razočaranog, ali ponosnog Mihaela Šumahera.
Statistika i konačni plasman trke za pamćenje
Velika nagrada Kanade 2011. godine postavila je nekoliko rekorda koji i danas stoje. Bila je to najduža trka u istoriji Formule 1 (4 sata, 4 minuta i 39 sekundi), sa najnižom prosečnom brzinom pobednika zbog dugog prekida (74,86 km/h). Takođe, trka je zabeležila rekordan broj izlazaka bezbednosnog vozila (ukupno 6 puta).
Batonov trijumf je pokazao da se u trkama nikada ne treba predavati, bez obzira na to koliko situacija izgledala beznadežno. Njegova vožnja od poslednjeg mesta do pobedničkog postolja ostaje zlatni standard za vožnju u promenljivim vremenskim uslovima.
| Pozicija | Vozač | Tim | Vreme / Odstupanje | Bodovi |
|---|---|---|---|---|
| 1 | Dženson Baton | McLaren-Mercedes | 4:04:39.537 | 25 |
| 2 | Sebastijan Fetel | Red Bull-Renault | +2.709 | 18 |
| 3 | Mark Veber | Red Bull-Renault | +13.677 | 15 |
| 4 | Mihael Šumaher | Mercedes | +14.210 | 12 |
| 5 | Vitalij Petrov | Renault | +20.395 | 10 |
| 6 | Felipe Masa | Ferrari | +33.225 | 8 |
| 7 | Kamui Kobajaši | Sauber-Ferrari | +33.270 | 6 |
| 8 | Džejmi Algersuari | Toro Rosso-Ferrari | +35.964 | 4 |
| 9 | Rubens Barikelo | Williams-Cosworth | +45.117 | 2 |
| 10 | Sebastijan Buemi | Toro Rosso-Ferrari | +47.056 | 1 |
Trka u Montrealu 2011. godine ostaje svedočanstvo o tome zašto je Formula 1 toliko popularna širom sveta. Spoj ekstremnih vremenskih uslova, ljudske drame, taktičkih nadmudrivanja i neočekivanih obrta stvorio je spektakl koji se i danas prepričava među ljubiteljima brzine kao savršena definicija trkačkog uzbuđenja.
[^1]: Ukupno vreme trke uključuje i dvosatni prekid crvenom zastavom, u skladu sa tadašnjim sportskim pravilnikom FIA.
[^2]: Mihael Šumaher je na ovoj trci izjednačio svoj najbolji rezultat nakon povratka iz penzije, završivši na korak do podijuma.
